Indigo djeca su stvarnost
Nancy Ann Tape napisala je knjigu 1982. godine pod naslovom Understanding Your Life Through Color (Razumijevanje vašeg života pomoću boje). To je prva poznata publikacija s opisom obrasca ponašanja nove djece. Nancy je klasificirala određene vrste ljudskog ponašanja u grupe boja i intuitivno je stvorila zapanjujuće točan i indikativni sustav.
Dakle, grupiranje po bojama prema Nancy Tappe je intuitivno ali i veoma točno, i osniva se na praktičnim opservacijama. Jedna od skupina boje u njenom radu je - pogađate već - indigo. Ova klasifikacija boje otkriva veoma točno novi tip djeteta ... i činila je to i prije 17 godina! (Barem je netko obraćao pažnju). Mislimo da se Nancy duguje priznanje za njen uvid i svjesnost o ljudskoj prirodi. To je povod ovom razgovoru:
-Nancy, vi ste prvi uočili i pisali o indigo pojavi u vašoj knjizi «Razumijevanje vašeg života putem boje». Što je indigo dijete, i zašto ih tako nazivamo?
Zovem ih indigo djeca, jer to je boja koju «vidim».
-Što to znači?
Promatram životne boje ljudi da bih saznala kakav je njihov zadatak ovdje na Zemlji - što trebaju ovdje naučiti, što sve u životu trebaju svladati. Sve negdje do osamdesetih godina dvadesetog stoljeća mislila sam da ću morati dodati još dvije boje ovom sustavu, jer su dvije boje nestale. Nestala je boja fuksije te grimizno-ljubičasta boja. Stoga sam mislila da će ove dvije boje biti zamijenjene. Šokirala sam se kad sam našla osobu u boji fuksije u Palm Springsu jer je ova boja nestala početkom dvadesetog stoljeća ili su mi bar tako rekli.
Govorila sam svakome da će biti još dvije životne boje više, ali nisam znala koje. Tražeći te boje, «ugledala» sam indigo. Istraživala sam na državnom sveučilištu u San Diegu, pokušavajući dobiti opsežan psihološki profil koji bi mogao izdržati akademsku kritiku. U to vrijeme, sa mnom je radio psihijatar dr. McGreggor.
Pokušavam se sjetiti njegova imena ali ne mogu. Radi u dječjoj bolnici, ali bio je prvi koji je to doista primijetio. Naime, njegova je supruga rodila dijete a smatralo se da ona ne može imati djecu. Dijete je rođeno s veoma jakim šumom na srcu, pa me je nazvao i zamolio da dođem i pogledam njegovog dečka te da mu kažem što «vidim». Otišla sam, pogledala 'maka' i točno tada sam se uvjerila kako je ovo nova boja, koja se ne nalazi u mom životnom sustavu. Šest tjedana kasnije, dijete je umrlo; bilo je to veoma brzo. To je bilo moje prvo fizičko iskustvo koje mi je pokazalo da su djeca različita. Tada sam ih počela pomnije promatrati.
U osamdesetim godinama opisala sam ovu pojavu i započela s postupkom personologije. Na raspolaganju su mi bila neka djeca od pet, šest i sedam godina starosti, mogla sam ih promatrati, «čitati» njihovu ličnost i vidjeti o čemu se zapravo radi. Glavna stvar koju sam naučila bila je da nisu imali «životne programe» slične našima i da ih još uvijek nemaju. Neće ih ni imati tijekom daljnjih 8 godina. U njihovoj 26., 27. godini uočit ćete veliku promjenu na indigo djeci. Promjena će se sastojati u tome da će njihova svrha biti ovdje. Starija djeca postati će veoma solidna u onome čime se bave, a mlađa će ustanoviti što žele raditi u svom životu.
- Čini se da za to postoji strahovit interes, strahovita potreba da se sazna nešto više o tome.
Točno. To je zato jer ljudi ne shvaćaju ovu indigo djecu. To su kompjuterizirana djeca što znači da će kod njih glava biti zastupljenija od srca. Mislim da ova djeca dolaze na svijet već s nekim spremnim mentalnim pravilima vizualizacije. Oni znaju da ako to mogu nekako imenovati, onda je to njihovo. To su tehnološki usmjerena djeca što mi govori da ćemo se ubuduće još više tehnologizirati. U dobi od 3 ili 4 godine, ova djeca razumiju kompjutere što je problem odraslima u dobi od 65 godina.
To su tehnološka djeca - djeca rođena za tehnologiju, a to znači da lako možemo predvidjeti što ćemo vidjeti u daljnjih desetak godina, tehnologiju o kojoj nismo ni sanjali. Vjerujem da ova djeca otvaraju vrata te dolazimo do točke u kojoj ništa neće više trebati raditi osim u našim glavama.
-U skladu s vašim saznanjima, koliki je danas udio indigo djece u postocima novorođene djece?
Tvrdim da su 90 % djece mlađe od la godina indigo djeca. Ne znam točno kada su se počela pojavljivati ali znam kada sam ih prvi puta počela promatrati. Moja knjiga «Razumijevanje vašeg života putem boje» tiskana je 1986. godine, pa znam da sam ih počela primjećivati prije toga. Mislim da je to bilo 1982. godine. Primjećivala sam ih i znatno prije toga ali ih nisam opisivala. Sve do 1985. godine nisam bila sigurna hoće li ta djeca i ostati na Zemlji.
- Postoje li različiti tipovi indigo djece? Ako postoje, koji su to tipovi i kakve su njihove osobine?
Postoje četiri različita tipa, a svaki od njih ima svoju svrhu:
1. HUMANIST: Najprije imamo indigo humanista koji treba raditi s masama ljudi. To su sutrašnji liječnici, pravnici, učitelji, prodavači, poslovni ljudi i političari. Oni će služiti masama i hiperaktivni su. Izrazito su društveni. Razgovaraju sa svakim, bilo kada, na veoma prijateljski način. Imaju i veoma izražena mišljenja. Tijelo im je prilično glomazno, hiperaktivni su kao što sam rekla i ponekad će se zabiti glavom u zid jer zaboravljaju zakočiti. Ne znaju se igrati s jednom igračkom, moraju izvući sve van, sve leži naokolo, a oni se onda možda igraju time a možda i ne. Kad im kažete da očiste svoju sobu, trebate ih više puta na to podsjećati jer im nešto drugo lako odvuče pažnju. Oni naime odlaze u svoju sobu, započinju sa čišćenjem, sve dok ne vide knjigu. Zatim sjednu i počnu čitati jer su strastveni čitači.
Jučer sam letjela avionom, a neki mali indigo, star 3 godine, skakutao je okolo u nastojanju da privuče pažnju. Majka mu je dala da proučava upute o sigurnoj vožnji, on ih je otvorio zajedno sa svim slikama. Sjedio je veoma ozbiljno, kao da ih čita, veoma ozbiljno i udubljeno. Proučavao je upute jedno pet minuta i znam da ne zna čitati, ali vjerujem kako je on mislio da zna. Takav je indigo humanist.
2. KONCEPTUALC: Zatim imate indigo konceptuaIca. On se više bavi planovima nego ljudima. Oni će biti budući inženjeri, arhitekti, dizajneri, astronauti, piloti i vojni časnici. Nemaju nespretnu građu tijela, a u djetinjstvu često izgledaju poput atletičara. Bave se nadziranjem ljudi, osobito sinovi rado nadziru svoju majku ili kćeri svog oca. Ako im to ne uspije, imaju velikih problema. Ova vrsta indiga sklona je ovisnostima, naročito drogama tijekom 'tinejdžerskog razdoblja. Roditelji trebaju pažljivo promatrati njihove obrasce ponašanja i kad se počnu skrivati ili govoriti stvari poput «Kloni se moje sobe», onda bi im mame trebale pretražiti sobu.
3. UMJETNIK: Onda imate indigo umjetnika. On je mnogo osjetljiviji, a često i manji rastom ali ne uvijek. Više je obuzet s umjetnošću. Kreativni su i to će biti budući učitelji i umjetnici. S čim god da se bave biti će to na veoma kreativan način. Bave li se s medicinom, postati će kirurzi ili istraživači. Počnu se baviti umjetnošću, postati će vrhunski glumci. U dobi između 4 i 10 godina, mogli bi pokupiti petnaestak različitih kreativnih vještina - baviti se nekom od njih pet minuta i ostaviti ju. Tako uvijek govorim majkama slikara ili glazbenika: «Ne kupujte instrumente, iznajmite ih!» Indigo umjetnik može raditi s pet ili šest različitih instrumenata, a kad dođe u tinejdžersku dob, izabrat će neko područje, ustrajati na njemu i postati pravim umjetnikom.
4. INTERDIMENZIONALAC: Zatim imate četvrti tip, indigo interdimenzionalca. Oni su veći od druge indigo djece, a u dobi od I i 2 godine, ništa im ne možete reći. Oni kažu: «Ja to znam. Ja to mogu. Ostavi me na miru.» Oni će donijeti nove filozofije i nove religije u svijet. Mogu biti i tirani jer su znatno veći i ne uklapaju se kao druga tri tipa indigo djece.
Od svih fizičkih boja u sljedećih 20 godina sve će nestati osim crvene, međutim sada govorimo samo o životnoj boji. Ostat će samo mentalne boje: brončane, žute i zelene i duhovne boje: plava i ljubičasta. Indigo konceptualac zamijenit će brončanu, zelenu i ljubičastu. Indigo umjetnik će zamijeniti plavu i ljubičastu, a indigo interdimenzionalac ljubičastu. Dakle imati ćemo ljubičastu na sve četiri razine.
- A oni će biti intuitivni?
Željela bih ispričati priču, desila se ovog jutra. Prijateljica ima unuka starog četiri godine. Otišla je u Santa Barbaru u posjetu, te je izvela svoju snahu i Zaharija, svog unuka van na večeru. Majka se stalno hvalila s ocjenama malog Zaharije, s njegovim plivanjem i kako njegov učitelj u školi kaže da mali brzo uči te savršeno reagira. Naprosto se ničega ne boji.
Otišli su u veoma lijep restoran i namjeravali su pojesti veliki desert od čokoladnog moussea; dječak se tome veoma radovao. Iznijeli su desert uza svu pompu i stavili su ga na sredinu stola, davši svakom od njih žlicu da s njom jede. Razrogačio je oči, nasmijao se, pružio ruku, povukao je desert k sebi i započeo je jesti. Samo je sjedio i jeo pa je konačno majka rekla: «Znaš li što znači biti neustrašiv?» Spustio je žlicu, namrštio se, pogledao ju i rekao: «Da, znam.»
«Što misliš da to znači?», upitala ga je. On na to odgovori: «Vjerujem u sebe!»
Dijete staro četiri godine. Njemu je neustrašivost značila baš to.
Zaharijina izjava bila je veoma jasna. Ova djeca vjeruju u sebe. Ako im pokušavate reći da čine nešto loše dok vjeruju u sebe, znaju da ne znate o čemu pričate. Tako da savjetujem roditeljima da postave granice, ali bez govorenja svojoj djeci da nešto ne čine.
Umjesto toga recite: «Ali zašto mi ne objasniš zašto to želiš učiniti. Sjednimo i razgovarajmo o tome. Što misliš da će se desiti? Igraj se malo sa mnom. Što misliš da bi se desilo da si to učinio?» Kad vam dijete kaže što misli da bi se desilo, upitajte «U redu i kako bi to riješio?» Zatim će vam reći kako bi to ono riješilo.
Morate tako postupati s indigo djetetom inače neće sudjelovati - osim ako nemate indigo humanista, jer uopće neće htjeti razgovarati o tome.
Ne možete ovoj djeci «govoriti s visoka». Učinite li to, pljunuti će vam u lice. Oni ne poštuju ljude na osnovi njihove dobi ili bora na licu. Morate zaslužiti poštovanje indigo djece.
- Što nismo ovdje spomenuli a željeli biste da čitatelji znaju o toj djeci?
Mislim da bih rekla: «Samo ih slušajte.» Slijedite svoje srce i prestanite s autoritativnim ponašanjem. Neka vam djeca kažu što im treba. Zatim im recite zašto im to ne možete dati ili zašto je dobro da to imaju. Doista, samo ih trebate slušati. To je sve. Ova indigo djeca veoma su otvorena.
Zlostavljate ovu indigo djecu a ona će otići u školu i reći učitelju, ili će nazvati policiju. Sigurno ste čuli za mnoge slučajeve tijekom zadnjih godina kad su dvogodišnja i trogodišnja djeca spasila svoje roditelje nazvavši policiju ili slične stvari. Ako se zlostavljaju ovakva djeca, ona će se automatski obratiti vlastima. Oni će to učiniti, a mi ćemo se zbog toga uzrujati.
- Volim nas nazivati duginim mostom obzirom na to gdje se mi nalazimo glede njih.
Mislim da je to istina. Zovem ih. mostom iz treće u četvrtu dimenziju. Treća dimenzija je razumna dimenzija, dimenzija razmišljanja. Četvrta dimenzija je dimenzija bivanja. Ovdje razgovaramo o ljubavi i časti, o miru i sreći i svemu tome, ali rijetko kada to provodimo u djelo. Sve više napredujemo. U četvrtoj dimenziji to ćemo doista i činiti, i počinjemo shvaćati da je rat besmislen i da pokoravanje nekoga jest samo drugi oblik ubijanja samog sebe. Ova djeca to već znaju…!
Dakle, grupiranje po bojama prema Nancy Tappe je intuitivno ali i veoma točno, i osniva se na praktičnim opservacijama. Jedna od skupina boje u njenom radu je - pogađate već - indigo. Ova klasifikacija boje otkriva veoma točno novi tip djeteta ... i činila je to i prije 17 godina! (Barem je netko obraćao pažnju). Mislimo da se Nancy duguje priznanje za njen uvid i svjesnost o ljudskoj prirodi. To je povod ovom razgovoru:
-Nancy, vi ste prvi uočili i pisali o indigo pojavi u vašoj knjizi «Razumijevanje vašeg života putem boje». Što je indigo dijete, i zašto ih tako nazivamo?
Zovem ih indigo djeca, jer to je boja koju «vidim».
-Što to znači?
Promatram životne boje ljudi da bih saznala kakav je njihov zadatak ovdje na Zemlji - što trebaju ovdje naučiti, što sve u životu trebaju svladati. Sve negdje do osamdesetih godina dvadesetog stoljeća mislila sam da ću morati dodati još dvije boje ovom sustavu, jer su dvije boje nestale. Nestala je boja fuksije te grimizno-ljubičasta boja. Stoga sam mislila da će ove dvije boje biti zamijenjene. Šokirala sam se kad sam našla osobu u boji fuksije u Palm Springsu jer je ova boja nestala početkom dvadesetog stoljeća ili su mi bar tako rekli.
Govorila sam svakome da će biti još dvije životne boje više, ali nisam znala koje. Tražeći te boje, «ugledala» sam indigo. Istraživala sam na državnom sveučilištu u San Diegu, pokušavajući dobiti opsežan psihološki profil koji bi mogao izdržati akademsku kritiku. U to vrijeme, sa mnom je radio psihijatar dr. McGreggor.
Pokušavam se sjetiti njegova imena ali ne mogu. Radi u dječjoj bolnici, ali bio je prvi koji je to doista primijetio. Naime, njegova je supruga rodila dijete a smatralo se da ona ne može imati djecu. Dijete je rođeno s veoma jakim šumom na srcu, pa me je nazvao i zamolio da dođem i pogledam njegovog dečka te da mu kažem što «vidim». Otišla sam, pogledala 'maka' i točno tada sam se uvjerila kako je ovo nova boja, koja se ne nalazi u mom životnom sustavu. Šest tjedana kasnije, dijete je umrlo; bilo je to veoma brzo. To je bilo moje prvo fizičko iskustvo koje mi je pokazalo da su djeca različita. Tada sam ih počela pomnije promatrati.
U osamdesetim godinama opisala sam ovu pojavu i započela s postupkom personologije. Na raspolaganju su mi bila neka djeca od pet, šest i sedam godina starosti, mogla sam ih promatrati, «čitati» njihovu ličnost i vidjeti o čemu se zapravo radi. Glavna stvar koju sam naučila bila je da nisu imali «životne programe» slične našima i da ih još uvijek nemaju. Neće ih ni imati tijekom daljnjih 8 godina. U njihovoj 26., 27. godini uočit ćete veliku promjenu na indigo djeci. Promjena će se sastojati u tome da će njihova svrha biti ovdje. Starija djeca postati će veoma solidna u onome čime se bave, a mlađa će ustanoviti što žele raditi u svom životu.
- Čini se da za to postoji strahovit interes, strahovita potreba da se sazna nešto više o tome.
Točno. To je zato jer ljudi ne shvaćaju ovu indigo djecu. To su kompjuterizirana djeca što znači da će kod njih glava biti zastupljenija od srca. Mislim da ova djeca dolaze na svijet već s nekim spremnim mentalnim pravilima vizualizacije. Oni znaju da ako to mogu nekako imenovati, onda je to njihovo. To su tehnološki usmjerena djeca što mi govori da ćemo se ubuduće još više tehnologizirati. U dobi od 3 ili 4 godine, ova djeca razumiju kompjutere što je problem odraslima u dobi od 65 godina.
To su tehnološka djeca - djeca rođena za tehnologiju, a to znači da lako možemo predvidjeti što ćemo vidjeti u daljnjih desetak godina, tehnologiju o kojoj nismo ni sanjali. Vjerujem da ova djeca otvaraju vrata te dolazimo do točke u kojoj ništa neće više trebati raditi osim u našim glavama.
-U skladu s vašim saznanjima, koliki je danas udio indigo djece u postocima novorođene djece?
Tvrdim da su 90 % djece mlađe od la godina indigo djeca. Ne znam točno kada su se počela pojavljivati ali znam kada sam ih prvi puta počela promatrati. Moja knjiga «Razumijevanje vašeg života putem boje» tiskana je 1986. godine, pa znam da sam ih počela primjećivati prije toga. Mislim da je to bilo 1982. godine. Primjećivala sam ih i znatno prije toga ali ih nisam opisivala. Sve do 1985. godine nisam bila sigurna hoće li ta djeca i ostati na Zemlji.
- Postoje li različiti tipovi indigo djece? Ako postoje, koji su to tipovi i kakve su njihove osobine?
Postoje četiri različita tipa, a svaki od njih ima svoju svrhu:
1. HUMANIST: Najprije imamo indigo humanista koji treba raditi s masama ljudi. To su sutrašnji liječnici, pravnici, učitelji, prodavači, poslovni ljudi i političari. Oni će služiti masama i hiperaktivni su. Izrazito su društveni. Razgovaraju sa svakim, bilo kada, na veoma prijateljski način. Imaju i veoma izražena mišljenja. Tijelo im je prilično glomazno, hiperaktivni su kao što sam rekla i ponekad će se zabiti glavom u zid jer zaboravljaju zakočiti. Ne znaju se igrati s jednom igračkom, moraju izvući sve van, sve leži naokolo, a oni se onda možda igraju time a možda i ne. Kad im kažete da očiste svoju sobu, trebate ih više puta na to podsjećati jer im nešto drugo lako odvuče pažnju. Oni naime odlaze u svoju sobu, započinju sa čišćenjem, sve dok ne vide knjigu. Zatim sjednu i počnu čitati jer su strastveni čitači.
Jučer sam letjela avionom, a neki mali indigo, star 3 godine, skakutao je okolo u nastojanju da privuče pažnju. Majka mu je dala da proučava upute o sigurnoj vožnji, on ih je otvorio zajedno sa svim slikama. Sjedio je veoma ozbiljno, kao da ih čita, veoma ozbiljno i udubljeno. Proučavao je upute jedno pet minuta i znam da ne zna čitati, ali vjerujem kako je on mislio da zna. Takav je indigo humanist.
2. KONCEPTUALC: Zatim imate indigo konceptuaIca. On se više bavi planovima nego ljudima. Oni će biti budući inženjeri, arhitekti, dizajneri, astronauti, piloti i vojni časnici. Nemaju nespretnu građu tijela, a u djetinjstvu često izgledaju poput atletičara. Bave se nadziranjem ljudi, osobito sinovi rado nadziru svoju majku ili kćeri svog oca. Ako im to ne uspije, imaju velikih problema. Ova vrsta indiga sklona je ovisnostima, naročito drogama tijekom 'tinejdžerskog razdoblja. Roditelji trebaju pažljivo promatrati njihove obrasce ponašanja i kad se počnu skrivati ili govoriti stvari poput «Kloni se moje sobe», onda bi im mame trebale pretražiti sobu.
3. UMJETNIK: Onda imate indigo umjetnika. On je mnogo osjetljiviji, a često i manji rastom ali ne uvijek. Više je obuzet s umjetnošću. Kreativni su i to će biti budući učitelji i umjetnici. S čim god da se bave biti će to na veoma kreativan način. Bave li se s medicinom, postati će kirurzi ili istraživači. Počnu se baviti umjetnošću, postati će vrhunski glumci. U dobi između 4 i 10 godina, mogli bi pokupiti petnaestak različitih kreativnih vještina - baviti se nekom od njih pet minuta i ostaviti ju. Tako uvijek govorim majkama slikara ili glazbenika: «Ne kupujte instrumente, iznajmite ih!» Indigo umjetnik može raditi s pet ili šest različitih instrumenata, a kad dođe u tinejdžersku dob, izabrat će neko područje, ustrajati na njemu i postati pravim umjetnikom.
4. INTERDIMENZIONALAC: Zatim imate četvrti tip, indigo interdimenzionalca. Oni su veći od druge indigo djece, a u dobi od I i 2 godine, ništa im ne možete reći. Oni kažu: «Ja to znam. Ja to mogu. Ostavi me na miru.» Oni će donijeti nove filozofije i nove religije u svijet. Mogu biti i tirani jer su znatno veći i ne uklapaju se kao druga tri tipa indigo djece.
Od svih fizičkih boja u sljedećih 20 godina sve će nestati osim crvene, međutim sada govorimo samo o životnoj boji. Ostat će samo mentalne boje: brončane, žute i zelene i duhovne boje: plava i ljubičasta. Indigo konceptualac zamijenit će brončanu, zelenu i ljubičastu. Indigo umjetnik će zamijeniti plavu i ljubičastu, a indigo interdimenzionalac ljubičastu. Dakle imati ćemo ljubičastu na sve četiri razine.
- A oni će biti intuitivni?
Željela bih ispričati priču, desila se ovog jutra. Prijateljica ima unuka starog četiri godine. Otišla je u Santa Barbaru u posjetu, te je izvela svoju snahu i Zaharija, svog unuka van na večeru. Majka se stalno hvalila s ocjenama malog Zaharije, s njegovim plivanjem i kako njegov učitelj u školi kaže da mali brzo uči te savršeno reagira. Naprosto se ničega ne boji.
Otišli su u veoma lijep restoran i namjeravali su pojesti veliki desert od čokoladnog moussea; dječak se tome veoma radovao. Iznijeli su desert uza svu pompu i stavili su ga na sredinu stola, davši svakom od njih žlicu da s njom jede. Razrogačio je oči, nasmijao se, pružio ruku, povukao je desert k sebi i započeo je jesti. Samo je sjedio i jeo pa je konačno majka rekla: «Znaš li što znači biti neustrašiv?» Spustio je žlicu, namrštio se, pogledao ju i rekao: «Da, znam.»
«Što misliš da to znači?», upitala ga je. On na to odgovori: «Vjerujem u sebe!»
Dijete staro četiri godine. Njemu je neustrašivost značila baš to.
Zaharijina izjava bila je veoma jasna. Ova djeca vjeruju u sebe. Ako im pokušavate reći da čine nešto loše dok vjeruju u sebe, znaju da ne znate o čemu pričate. Tako da savjetujem roditeljima da postave granice, ali bez govorenja svojoj djeci da nešto ne čine.
Umjesto toga recite: «Ali zašto mi ne objasniš zašto to želiš učiniti. Sjednimo i razgovarajmo o tome. Što misliš da će se desiti? Igraj se malo sa mnom. Što misliš da bi se desilo da si to učinio?» Kad vam dijete kaže što misli da bi se desilo, upitajte «U redu i kako bi to riješio?» Zatim će vam reći kako bi to ono riješilo.
Morate tako postupati s indigo djetetom inače neće sudjelovati - osim ako nemate indigo humanista, jer uopće neće htjeti razgovarati o tome.
Ne možete ovoj djeci «govoriti s visoka». Učinite li to, pljunuti će vam u lice. Oni ne poštuju ljude na osnovi njihove dobi ili bora na licu. Morate zaslužiti poštovanje indigo djece.
- Što nismo ovdje spomenuli a željeli biste da čitatelji znaju o toj djeci?
Mislim da bih rekla: «Samo ih slušajte.» Slijedite svoje srce i prestanite s autoritativnim ponašanjem. Neka vam djeca kažu što im treba. Zatim im recite zašto im to ne možete dati ili zašto je dobro da to imaju. Doista, samo ih trebate slušati. To je sve. Ova indigo djeca veoma su otvorena.
Zlostavljate ovu indigo djecu a ona će otići u školu i reći učitelju, ili će nazvati policiju. Sigurno ste čuli za mnoge slučajeve tijekom zadnjih godina kad su dvogodišnja i trogodišnja djeca spasila svoje roditelje nazvavši policiju ili slične stvari. Ako se zlostavljaju ovakva djeca, ona će se automatski obratiti vlastima. Oni će to učiniti, a mi ćemo se zbog toga uzrujati.
- Volim nas nazivati duginim mostom obzirom na to gdje se mi nalazimo glede njih.
Mislim da je to istina. Zovem ih. mostom iz treće u četvrtu dimenziju. Treća dimenzija je razumna dimenzija, dimenzija razmišljanja. Četvrta dimenzija je dimenzija bivanja. Ovdje razgovaramo o ljubavi i časti, o miru i sreći i svemu tome, ali rijetko kada to provodimo u djelo. Sve više napredujemo. U četvrtoj dimenziji to ćemo doista i činiti, i počinjemo shvaćati da je rat besmislen i da pokoravanje nekoga jest samo drugi oblik ubijanja samog sebe. Ova djeca to već znaju…!
