Ples - PRELUDIJ

Što ako uistinu nije važno što radiš nego kako radiš što god radiš?

Kako bi to promijenilo ono što izabireš činiti sa svojim životom?

Što ako bi mogao biti prisutniji i iskreniji sa svakom osobom koju sretneš kad bi radio kao blagajnik u prodavaonici na uglu, ili kao poslužitelj na parkiralištu, nego što bi mogao kad bi radio posao koji smatraš mnogo važnijim?

Kako bi se promijenilo ono kako želiš provesti svoje dragocjeno vrijeme na ovoj zemlji?

Što ako tvoj doprinos svijetu i ispunjenje tvoje vlastite sreće ne ovise o otrkivanju boljeg načina molitve ili tehnike meditacije, niti o čitanju prave knjige ili pohađanju pravog seminara, nego o stvarnom viđenju i dubokom štovanju sebe samoga i svijeta onakvog kakav on jest upravo sada?

Kako bi to utjecalo na tvoju potragu za duhovnim razvojem?

Što ako ne postoji potreba za promjenom, potreba da se preobraziš u nekoga tko je suosjećajniji, prisutniji, ispunjeniji ljubavlju i mudriji?

Kako bi to utjecalo na sva mjesta u tvom životu na kojima neprestano pokušavaš biti bolji?

Što ako se samo trebaš razotkirit, postati ono što već jesi u svojoj biti - plemenit,
suosjećajan i sposoban živjeti u potpunoj i snažnoj prisutnosti?

---

REIKI
- tretmani

Tarot

Kontakt:
Morana, Reiki Majstor,
Svjetlosni radnik
mob: 098/9770 275
Mail: [email protected]

O MENI:
Vama na dar
Nepoznati putevi
Trenutak odluke
Morana

Prijatelji: Astrologija
                    Joga smijeha

Dnevni rituali
Mudrosti
S ljubavlju
Iz dubine
       - Poziv
        - Ples

Priroda daje...
INDIGO DJECA
Kutak za kućne ljubimce

Moje priče...
BLOG

Kako bi to utjecalo na to kako se osjećaš kada se ujutro probudiš?

Što ako to što u biti jesi upravo sada jest sve što ćeš ikada biti?

Kako bi to utjecalo na to što osjećaš prema svojoj budućnosti?

Što ako je dovoljno ono tko jesi i što si oduvijek bio?

Kako bi to utjecalo na to kako vidiš i osjećaš svoju prošlost?

Što ako pitanje nije zašto sam ja tako rijetko osoba koja doista želim biti, nego zašto tako rijetko želim biti osoba koja doista jesam?

Kako bi to promijenilo ono što  misliš da trebaš naučiti?

Što ako se postojanje onima tko i što mi uistinu jesmo događa ne kroz veliki napor, nego prepoznavanjem i prihvaćanjem ljudi, mjesta i djelovanja koji nam nude toplinu i ohrabrenje koje trebamo razotkriti?

Kako bi to oblikovalo način kako izabireš provesti danas?

Što kad bi znao da će poriv da se krećeš na način koji stvara ljepotu u svijetu proisteći iz unutarnje dubine i voditi te svaki put kad jednostavno obratiš pažnju i čekaš?

Kako bi to oblikovalo tvoju mirnoću, tvoj pokret, tvoju voljnost da slijediš ovaj poriv, da se samo prepustiš i plešeš?

Oriah Mountain Dreamer

Ples

Poslala sam ti poziv. Poruku koju je vatra življenja ispisala na mom dlanu.
Nemoj skočiti na noge i povikati: "Da, to je ono što želim! Učinimo to!"
Samo tiho ustani i pleši sa mnom.

Pokaži mi kako slijediš svoje najdublje želje,
spiralno se spuštajući u bol unutar bola,
a ja ću ti pokazati kako posežem unutra i otvaram se prema van kako bih osjetila poljubac Misterija, slatke usne na mojima, svakoga dana.

Nemoj mi reći da želiš držati cijeli svijet u svome srcu.
Pokaži mi kako se odvraćaš od okrivljavanja drugoga
a da ne napuštaš samoga sebe ako si povrijeđen i bojiš se biti nevoljen.

Ispričaj mi priču o tome tko si
I saznaj tko sam ja u pričama koje živim.
I zajedno ćemo se sjetiti da svatko od nas uvijek ima mogućnost izbora.

Nemoj mi reći kako će divne stvari biti...jednoga dana.
Pokaži mi da možešp riskirati da budeš potpuno u miru,
usitinu pomiren sa stvarima kakave su upravo sada u ovom trenutku, i opet u slijedećem i slijedećem i slijedećem...

Čula sam dovoljno ratničkih priča o junačkim pothvatima.
Reci mi kako se raspadneš kad udariš zid, naletiš na prepreku koju ne možeš prijeći snagom vlastite volje.
Što te nosi na drugu stranu zida,
prema krhkoj ljepoti tvoje vlastite čovječnosti?

I nakon što smo jedno drugome pokazali kako smo postavili i održali jasne, zdrave granice koje su nam pomogle da živimo jedno pored drugoga,
riskirajmo prisjetivši se da nikad nismo prestali tiho voljeti
one koje smo nekad voljeli glasno.

Povedi me na mjesta na zemlji koja te podučavaju kako plesati,
mjesta na kojima možeš riskirati da dopustiš svijetu da ti slomi srce,
a ja ću te povesti na mjesta na kojima mi zemlja pod stopalima
i zvijezde iznad mene uvijek iznova zacjeljuju srce.

Pokaži mi kako se birneš za posao,
a da te on ne određuje.
Kad su djeca nahranjena, ali još uvijek glasovi unutar i oko nas viču da želje duše imaju previsoku cijenu,
potsjetimo jedno drugo da to nikad nema veze s novcem.

Pokaži mi kako svom narodu i svijetu daješ
priče i pjesme koje želiš da djeca naše djece zapamte,
a ja ću tebi pokazati kako se trudim,
ne da promijenim svijet, nego da ga volim.

Sjedni pored mene u dugim trenucima zajedničke osame,
znajući našu apsolutnu osamu kao i našu neospornu pripadnost.
Pleši sa mnom u tišini i zvuku malih dnevnih riječi,
ne zamjerajući mi ni jedno na kraju dana.

I kad zvuk svih svečanih očitovanja naših najiskrneijih
namjera odumre na vjetru,
pleši sa mnom u beskrajnoj stanci prije slijedečeg velikog udaha,
daha koji nas sve udahnjuje u postojanje,
ne ispunjavajući prazninu izvana ili iznutra.

Nemoj reći: "Da!"
Samo me uzmi za ruku i pleši sa mnom.

Oriah Mountain Dreamer