Razvojna slika disharmoničnih odnosa sa ovom djecom
Exstremna fizička i emocionalna osjetljivost ove djece izuzeno je podložna svim najsuptilnijim neuravnoteženim utjecajima vezanim uglavnom uz energju prošlosti.
Od samog začeća, preko intrauterinog razvoja, poroda i djetetove potpune senzoričke otvorenosti nakon poroda, dijete biva izloženo stresnim iskustvima kojeg odrasli najčešće nisu uopće svjesni. Dijete može biti izuzetno osjetljivo na intenzivne mirise, buku, vrućinu, jarke boje, zračenja kućanskih uređaja...
Najčešće, već ovdje počinje stvaranje obrambenih mehanizama djeteta te nastaju prvi problemi u interakciji djeteta sa osnovnim okruženjem.
Neutješno plakanje, problemi spavanja, hranjenja ugrožavaju razvoj adaptivnog ponašanja djeteta i tu mogu započeti rani regulacijski poremećaji.
Tu polako dolazi do narušavanja dinamike obiteljskih odnosa te djetetova poteškoća u razvoju autonomije dovodi do poremećaja u razvoju socijalnog ponašanja. ovisno o «biološkoj dinamici» ponašanje djeteta može se kretati prema jadnoj od dvije krajnosti na skali polariteta:
- jedan dio djece se « isključuje» zbog pretjerane izloženosti podražajima. Traže samoću, tišinu, mir lutaju između «stvarnog» i «nestvarnog», djeluju nezainteresirano, nesigurno «ljepe se za roditelje» mogu biti sklona različitim alergijskim oboljenjima, problemima dišnog sustava itd
- drugi dio djece nesvjesno se «ljepi» za sve podražaje koji ga hiperstimuliraju što rezultira ubrzanim govorom, ubrzanim reakcijama i ponašanjem, tvrdoglavošču, prkošenjem, stalnim traženjem pažnje, sklonost neobuzdanim izljevima bijesa, ljutnje i sveukupno ponašanjem koje često biva okarakterizirano kao ADHD (hiperaktivni poremećaj i pomanjkanje koncentracije i pažnje)
Djeca sa opterečujućim obrazcima ponašanja kasnije imaju problema u vrtiću kako s vršnjacima tako i autoratarnim ili popustljivim odnosom odraslih. Neriješani problemi imaju tendenciju rasta pa se gomilaju problemi dolaskom školskih odgojno obrazovnih obaveza.
Sveukupno, osjećaj različitosti djeteta od drugih, čini dijete nesigurnim, nepovjerljivim, sa niskim smaopoštovanjem te ugrožava razvoj postojećeg razvojnog potencijala djeteta.
RODITELJI nastoje kompenzirati odstupanj i najčešće produbljuju i učvrščuju manjkave komunikacijske obrazce. Tako nastaju «začarani pakleni krugovi» odnosa.
RODITELJSKO ponašanje karakterizira :
pojačana stimulacija i diirektivnost
uporno «odgajanje»
preuzimanje dominantne uloge
obavljanje zadataka umjesto djeteta
pretjerano ugađanje
osuđivanje i stalno kritiziranje djeteta (zastrašivanje)
podčinjavanje djetetu
razvijanje osjećaja bespomoćnosti
razvijanje osjećaja krivnje
ignoriranje djetetovih potreba i samozaokupljenost
Od samog začeća, preko intrauterinog razvoja, poroda i djetetove potpune senzoričke otvorenosti nakon poroda, dijete biva izloženo stresnim iskustvima kojeg odrasli najčešće nisu uopće svjesni. Dijete može biti izuzetno osjetljivo na intenzivne mirise, buku, vrućinu, jarke boje, zračenja kućanskih uređaja...
Najčešće, već ovdje počinje stvaranje obrambenih mehanizama djeteta te nastaju prvi problemi u interakciji djeteta sa osnovnim okruženjem.
Neutješno plakanje, problemi spavanja, hranjenja ugrožavaju razvoj adaptivnog ponašanja djeteta i tu mogu započeti rani regulacijski poremećaji.
Tu polako dolazi do narušavanja dinamike obiteljskih odnosa te djetetova poteškoća u razvoju autonomije dovodi do poremećaja u razvoju socijalnog ponašanja. ovisno o «biološkoj dinamici» ponašanje djeteta može se kretati prema jadnoj od dvije krajnosti na skali polariteta:
- jedan dio djece se « isključuje» zbog pretjerane izloženosti podražajima. Traže samoću, tišinu, mir lutaju između «stvarnog» i «nestvarnog», djeluju nezainteresirano, nesigurno «ljepe se za roditelje» mogu biti sklona različitim alergijskim oboljenjima, problemima dišnog sustava itd
- drugi dio djece nesvjesno se «ljepi» za sve podražaje koji ga hiperstimuliraju što rezultira ubrzanim govorom, ubrzanim reakcijama i ponašanjem, tvrdoglavošču, prkošenjem, stalnim traženjem pažnje, sklonost neobuzdanim izljevima bijesa, ljutnje i sveukupno ponašanjem koje često biva okarakterizirano kao ADHD (hiperaktivni poremećaj i pomanjkanje koncentracije i pažnje)
Djeca sa opterečujućim obrazcima ponašanja kasnije imaju problema u vrtiću kako s vršnjacima tako i autoratarnim ili popustljivim odnosom odraslih. Neriješani problemi imaju tendenciju rasta pa se gomilaju problemi dolaskom školskih odgojno obrazovnih obaveza.
Sveukupno, osjećaj različitosti djeteta od drugih, čini dijete nesigurnim, nepovjerljivim, sa niskim smaopoštovanjem te ugrožava razvoj postojećeg razvojnog potencijala djeteta.
RODITELJI nastoje kompenzirati odstupanj i najčešće produbljuju i učvrščuju manjkave komunikacijske obrazce. Tako nastaju «začarani pakleni krugovi» odnosa.
RODITELJSKO ponašanje karakterizira :
pojačana stimulacija i diirektivnost
uporno «odgajanje»
preuzimanje dominantne uloge
obavljanje zadataka umjesto djeteta
pretjerano ugađanje
osuđivanje i stalno kritiziranje djeteta (zastrašivanje)
podčinjavanje djetetu
razvijanje osjećaja bespomoćnosti
razvijanje osjećaja krivnje
ignoriranje djetetovih potreba i samozaokupljenost
