Ples srodnih duša
Kad god sretnemo nekog ko u nama izazove snažne emocije, ili snažnu fizičku privlačnost, mi želimo vjerovati da je tu u pitanju «SUDBINA» ili «Božiji plan» i tome prišijemo onaj ljudski naziv «srodna duša». Na žalost, međutim, dešava se veoma često da te osobe koje izazivaju snažne emocije kod nas nisu ništa drugo nego «partneri za strast», osobe kojima smo privučeni prmarno zbog naših ego želja i potreba. Iako će sad neko insistirati na tome, : ne to nije samo još jedna emotivna veza, postoji duboka duhovna povezanost između nas, to najčešće nije slučaj. To je jedino slučaj kada se duše prije nego se rode «dogovore» da se susretnu iz raznih razloga. Primjena tog duhovnog cilja – da se još jednom sretnu može se definisati kao sudbina ili predodređenje. Sve ostale veze stvar su slobodne volje. Dakle, osobe koje se prije rođenja u ovoj inkarnaciji dogovore da se sretnu i s kojima imamo susrete iz ranijih života su upravo osobe koje nazivamo «srodnim dušama». Da pojednostavimo stvari, postoje najmanje tri česte klasifikacije srodnih duša. Tu su «Limbotične srodne duše» to su one duše koje odaberu ranije da postanu «prijateljske srodne duše» s vremenom,ali se susretnu prerano u ovom životu i onda završe u limobtičnom stanju neko vrijeme. Zatim, postoje «blizanačke duše» ili «blizanački plamenovi» /koriste se oba pojma za istu stvar - Kada se jedna duh, duša podijeli u dvije polovice/. Spajanje blizanačkih duša može biti strasno ali kratkotrajno ili čak postati katastrofa ako obje strane prije toga nisu planirale da postanu ujedinjene onoliko koliko su to stvarni blizanački plamenovi. Ili ne prihvate «sopstvo» do vremena u kom se trebaju sresti.
Karmičke srodne duše, prijateljske i vrhunske srodne duše
Karmičke srodne duše su najčešći tip srodnih duša, jednostavno zato što ljudska bića imaju tendenciju da prave mnogo grešaka tokom svog evolucijskog procesa. Ovo su duše koje su imale barem jednu prethodnu inkaranciju skupa koja je završila nesretno. Ponovno se sada sreću u određenom životu sa namjerom da razriješe prošle lekcije ispravljajući bilo kakvu nbeprijateljsku karmu, a što im donosi priliku da stave tačku na to iskustvo i idu dalje. Za ovakve duše moguće je i da napreduju ka sljedećem nivou ujedinjenja i eventualno postanu prijateljske srodne duše, umjesto što će se odvojiti, i to jedino ako obje strane snažno to žele i ulažu zajednički napor u takvu vezu. Međutim, najčešće barem jedan od partnera ne ćeli ići tim putem jer postići sve te ciljeve (ispraviti prethodnu karmu, pročistiti je i dovršiti) i dalje imati dovoljno želje ili privlačnosti da se bude sa drugom stranom često je zastrašujuće.
Ustvari, nije neuobičajeno da karmičke srodne duše ustvari čak stvore nove lekcije i nagomilaju više neprijateljske karme što je suprotno od onog prvobitnog cilja – da se riješe prethodne neprijateljske karme. To je slučaj kao i što smo maloprije rekli – kad obje strane ne ulože dovoljno napora i odlučnosti da izlječe svoj odnos. Takav odnos, bio on platonski, romantični ili poslovni, može imati više prekida prije nego se okonča i raskine vezanost međusobna. Iako su neke karmičke srodne duše – ljubavnici(čak mogu biti i u braku) ili su prijatelji ili rade zajedno jako dugo vremena kako bi postigli prethodno postavljene duhovne ciljeve – ujedinjenje je nesretno, prbolematično i ciklično (čas bolje, čas gore, miješa se ljubav i mržnja, itd) Čak i ako ove karmičke veze krenu lijepo i završe lijepo uvijek između početka ikraja postoji više faza u kojima dolazi do neprijateljstva a što može biti veoma uznemirujuće.Često također unatoč staroj karmi ili lekcijama koje su savladane svaka strana neumitno ide svojim vlastitim odvojenim putem da bi bila slobodna susresti druge srodne duše koje nju /njega očekaju. To je opet zato što je uglavnom namjera karmičkih srodnih duša ne da budu dugogodišnji partneri nego da pobijede ranije nesklade i nesporazume i zatim postignu zavrčetak i tada tek krenu dalje. Ako ovo niej psotignuto mogu završiti tako što će se ponovno susretati u narednim životima, sve dok konačno ne urade kako treba ili jedno od njih ne odluči da u potpunosti otpusti drugo za sva vremena. Sljedeći elementi utiču na ujedinjenje karmičkih srodnih duša:
- fizička ili geografska udaljenost ili raskid
- uplitanje treće strane
- kronična neodlučnost i/ili nemogućnost jednof od partnera da ima čvrstu opredjeljenost
- vremensko nepodudaranje(koje ovisi o ljudskoj slobodnoj volji, a ne o «Božanskom tajmingu» Na primjer: ako se zaljubiš u nekog znajućui da je ona/on već u braku, i ako vam druga strana kaže: Volio bih da provedem život s tobom ali već sam oženjen i vrijeme nije moglo biti gore odabrano, jer sam oženjen, to ustvari znači: J odabirem da ne napustim svog bračnog druga zbog tebe u ovo vrijeme (ako i ikad poslije). Dakle, vremensko nepodudaranje znači da i jedno i drugo imate izgovore zašto ne dajete drugoj strani ono što ona/on želiu i treba u vrijeme kada to treba.
Ustvari, nije neuobičajeno da karmičke srodne duše ustvari čak stvore nove lekcije i nagomilaju više neprijateljske karme što je suprotno od onog prvobitnog cilja – da se riješe prethodne neprijateljske karme. To je slučaj kao i što smo maloprije rekli – kad obje strane ne ulože dovoljno napora i odlučnosti da izlječe svoj odnos. Takav odnos, bio on platonski, romantični ili poslovni, može imati više prekida prije nego se okonča i raskine vezanost međusobna. Iako su neke karmičke srodne duše – ljubavnici(čak mogu biti i u braku) ili su prijatelji ili rade zajedno jako dugo vremena kako bi postigli prethodno postavljene duhovne ciljeve – ujedinjenje je nesretno, prbolematično i ciklično (čas bolje, čas gore, miješa se ljubav i mržnja, itd) Čak i ako ove karmičke veze krenu lijepo i završe lijepo uvijek između početka ikraja postoji više faza u kojima dolazi do neprijateljstva a što može biti veoma uznemirujuće.Često također unatoč staroj karmi ili lekcijama koje su savladane svaka strana neumitno ide svojim vlastitim odvojenim putem da bi bila slobodna susresti druge srodne duše koje nju /njega očekaju. To je opet zato što je uglavnom namjera karmičkih srodnih duša ne da budu dugogodišnji partneri nego da pobijede ranije nesklade i nesporazume i zatim postignu zavrčetak i tada tek krenu dalje. Ako ovo niej psotignuto mogu završiti tako što će se ponovno susretati u narednim životima, sve dok konačno ne urade kako treba ili jedno od njih ne odluči da u potpunosti otpusti drugo za sva vremena. Sljedeći elementi utiču na ujedinjenje karmičkih srodnih duša:
- fizička ili geografska udaljenost ili raskid
- uplitanje treće strane
- kronična neodlučnost i/ili nemogućnost jednof od partnera da ima čvrstu opredjeljenost
- vremensko nepodudaranje(koje ovisi o ljudskoj slobodnoj volji, a ne o «Božanskom tajmingu» Na primjer: ako se zaljubiš u nekog znajućui da je ona/on već u braku, i ako vam druga strana kaže: Volio bih da provedem život s tobom ali već sam oženjen i vrijeme nije moglo biti gore odabrano, jer sam oženjen, to ustvari znači: J odabirem da ne napustim svog bračnog druga zbog tebe u ovo vrijeme (ako i ikad poslije). Dakle, vremensko nepodudaranje znači da i jedno i drugo imate izgovore zašto ne dajete drugoj strani ono što ona/on želiu i treba u vrijeme kada to treba.
Prijateljske i granične srodne duše
Prijateljske srodne duše
...su one koje ranije odaberemo da s njima radimo na uspostavljanju temeljnog ljubavnog, obogaćujućeg i sretnog odnosa, da učimo iz njega, podučavamo rastemo i budemo partneri dug vremenski period čak i celi život. Pa iako iz svakog odnosa možemo učiti, ovaj odnos donosi mnoštvo nagrada u ovom procesu učenja. Ovaj tip odnosa je veoma komotan, pun poštovanja, iskrenosti, podrške privrženosti ljubavi, sigurnosti i posvećenosti. Parovi u ovom odnosu fokusirani su na zajedničku ljubav i poštovanje čak i tokom vremena sukoba i međusobnih konflikta. Pa iako i ovdje može doći do vremenskog nepodudaranja, i ako je vaša prijateljska srodna duša u braku kad se prvi put sretnete , može vas godinama držati na uzici sve dok ne odluči da se razvede kako bi bila/bio s vama. Isto tako, on/ona neće imati ni romantične ni seksualne odnose s vama prije nego se razvede, jer bi time povijedio/la druge osobe. Prije će se prvo razvesti a tek onda s vama susresti jer ovakva vrsta srodnih duša nikad neće ispoljiti sebično i destruktivno ponašanje. Napose, ne Napose, ne počinju sva spajanja ove vrste duša intenzivnom romantičnom privlačnošću ili fizičkom strašću. Ustvari, većinom to prvo bude prijateljski odnos nego što to budu neke uzdignute emocije. One razvijaju duboku, duhovnu ljubav i prijateljstvo koje transcendira do želje i potrebe za romansom.
''Granične'' srodne duše
Ovakva vrsta odnosa dešava se kod parova koji imaju različite elemente karmičkih srodnih duša i prijateljskih srodnih duša. Ovaj termin ivičnih srodnih duša indicira da konačni završetak odnosa može ići bilo kojim putem ali najčešće ide ka prijateljskim srodnim dušama. Primer: neka preostala karma iz ranije inkarnacije koja mora biti pročišćena ali oba partnera nakon što to urade, odaberu da ostanu zajedno do kraja života u sretnom odnosu. No, zbog elementa slobodne volje, ova vrsta odnosa ne garantuje da će kraj biti ovenčan brakom. Najčešće ova vrsta spajanja je puna teških izazova, ali zato i veoma nagrađujuća nakon toga.Na površini svaka od ovih veza može ličiti na onu drugu u početku: postoji snažna emocionalna privlačnost, fizička strast, osećaj deja vu-a ili telepatska i empatska povezanost, kao i ono : Ja ZNAM da moram biti sa ovom osobom. Jednostavno, to osećam celim bićem». Ako tako postupite, a ne radi se o takvoj vrsti odnosa, onda ćete sebi nametnuti dosta bola u srcu. Treba istaći da prijateljske srodne duše nisu opsesivne niti agresivne jedna prema drugoj.
Koncept blizanačke duše nije novi. Platon ga je opisao još prije 2500 godina. Evo odlomka: «...i kad jedno od njih susretne drugu polovinu, ustvari polovinu samog sebe, taj par je onda izgubljen u veličini ljubavi i prijateljstvu i intimnosti toliko da jedno bez drugog neće željeti biti ni sekundu.Ako bi Hefet, sin Zeusov, upitao neki par: da li želite biti celoviti, uvek i danju i noću zajedno? Ako je to vaša želja spreman sam vas stopiti u jedno i dopustiti vam da rastete zajedno, tako da će od vas dvoje postati jedno, i nakon vaše smrti i dalje ćete biti jedno, pitam da li je to ono što želite? Nema čoveka i žene koji, kad začuše ovaj predlog, ne poželeše ovo stapanje jedno u drogome, ovo postajanje jednim umesto dvoje, što je bilo izražavanje njihove drevne potrebe. I razlog je u tome što je ljudska priroda bila prvobitno jedna i mi smo bili celoviti tako da je želja i potraga za jednotom i celovitošću nazvana ljubavlju»
Kada smo se odvojili jedno od drugog, davno nekad, duša je znala i još uvek zna da će neminovno morati usledeti spajanje sa drugom polovinom kao delom božanskog plana. Nakon te spoznaje i bolnog odvajanja duboko ukorenjena težnja za jednotom počela je da raste u svakom od nas i da čezne za ponovnim ujedinjenjem i kompeltnošću koju je imala nekada davno. Samo jedna polovina u celom univerzumu može zadovoljiti tu težnju. Kao rezultat, mi neprekidno tražimo našeg blizanca. Ali želja za ujedinjenjem ne staje ovde...i to duša takodje shvata. Ono što duša zaista želi nije samo ponovno ujedinjenje sa samom sobom, nego prvobitno osećanje jednote koju je imala sa Izvorom na samome početku. Ovo čeznuće za «prvom intimom» neće stati sve dok ne bude u potpunosti zadovoljeno. Imamo vremena koliko god želimo da se to desi, a i to će se na kraju sigurno desiti.
Platon nije jedini koji je dao uvide u odnose između blizanačkih duša. Duhovnost sufija od prije 800 godina također govori o tome:«...Iz originalnohg jedinstva bića postoji fragment i razdvajanje bića u zadnjoj fazi biće se deli iz jedne duše u dvije. I posledično tome, ljubav je potraga svake od polovica da nađe onu drugu polovicu na zemlji ili nebesima...» Edgar Cayce, čuveni «spavajući prorok» govorio je o srodnim dušama i blizanačkim dušama. On je objasnio kako su na početku muško i žensko bili jedno. U njegovom historijskom opisu Atlantide, Cayce kaže da je pre više stotina hiljada godina...tamo u Atlantidi živeo jedan Amillius, koji je prvi zabeležio odvajanja bića koji su nastanjivali zemljinu sferu ili plan postojanja u muško i žensko kao odvojene jedinke. St. Žermen kaže ovako: Blizanački plamenovi su indentičan rezonantni odjek iste frekvencije u različitim energetskim telima (muško-ženskim). U energetskoj esenciji tvog blizanačkog para leži određena specifična frekvencija koja je zaista indentična sa frekvencijom u samom tebi...to su indentične frekvencije koje postoje u telima različitog spola i to mi zovemo blizanačkim plamenovima. Doživljavajući svesnost u sebi samom, voleći bezuslovno ono što ti jesi i bivajući u svojoj stvarnosti u ovom vremenu, stvara se rezonancija u tvom biću koja privlači identičnu suštinu u suprotnom telu energije iste duše. Ona zove i stapa se sa tvojom energijom i ti se stapaš s njom»
Koja je najvažnija polazna tačka za ujedinjenje blizanačkih plamenova? Kako se mi pripremamo za to? To počinje sa željom da volimo sebe i druge bez ikakvih uslova i bez sudova i ocenjivanja ljudi i sebe. Iako je želja početna tačka, ona nije dovoljna. Osoba mora živeti, odnosno svoju želju pretočiti u svakodnevni život što je više moguće. I ako ti naši napori da svoju istinu živimo ne budu na nivou majstora, mi moramo već dobro zagaziti u to ili će naš odnos s drugom polovinom ispaštati. Ukratko, neuslovljena ljubav je čarobni sastojak za izgradnju odnosa sa blizanačkim plamenom. Ako se dve duše žele ponovno ujediniti i onda imati odnos koji je od značaja oboje moraju biti duhovno spremni za to. Tada Univerzum će stvoriti specijalnu silu neophodnu da bi ih se dovelo jedno drugom u određenom momentu u životu. Međutim, potraga za onim drugim uvek mora početi kao potrga za samim sobom. Svako mora otkriti svoju vlastitu duhovnu prirodu i potencijal ...i učiniti što najbolje može da taj potencijal živi svakodnevno.
Preuzeto sa: duhovna izgradnja
...su one koje ranije odaberemo da s njima radimo na uspostavljanju temeljnog ljubavnog, obogaćujućeg i sretnog odnosa, da učimo iz njega, podučavamo rastemo i budemo partneri dug vremenski period čak i celi život. Pa iako iz svakog odnosa možemo učiti, ovaj odnos donosi mnoštvo nagrada u ovom procesu učenja. Ovaj tip odnosa je veoma komotan, pun poštovanja, iskrenosti, podrške privrženosti ljubavi, sigurnosti i posvećenosti. Parovi u ovom odnosu fokusirani su na zajedničku ljubav i poštovanje čak i tokom vremena sukoba i međusobnih konflikta. Pa iako i ovdje može doći do vremenskog nepodudaranja, i ako je vaša prijateljska srodna duša u braku kad se prvi put sretnete , može vas godinama držati na uzici sve dok ne odluči da se razvede kako bi bila/bio s vama. Isto tako, on/ona neće imati ni romantične ni seksualne odnose s vama prije nego se razvede, jer bi time povijedio/la druge osobe. Prije će se prvo razvesti a tek onda s vama susresti jer ovakva vrsta srodnih duša nikad neće ispoljiti sebično i destruktivno ponašanje. Napose, ne Napose, ne počinju sva spajanja ove vrste duša intenzivnom romantičnom privlačnošću ili fizičkom strašću. Ustvari, većinom to prvo bude prijateljski odnos nego što to budu neke uzdignute emocije. One razvijaju duboku, duhovnu ljubav i prijateljstvo koje transcendira do želje i potrebe za romansom.
''Granične'' srodne duše
Ovakva vrsta odnosa dešava se kod parova koji imaju različite elemente karmičkih srodnih duša i prijateljskih srodnih duša. Ovaj termin ivičnih srodnih duša indicira da konačni završetak odnosa može ići bilo kojim putem ali najčešće ide ka prijateljskim srodnim dušama. Primer: neka preostala karma iz ranije inkarnacije koja mora biti pročišćena ali oba partnera nakon što to urade, odaberu da ostanu zajedno do kraja života u sretnom odnosu. No, zbog elementa slobodne volje, ova vrsta odnosa ne garantuje da će kraj biti ovenčan brakom. Najčešće ova vrsta spajanja je puna teških izazova, ali zato i veoma nagrađujuća nakon toga.Na površini svaka od ovih veza može ličiti na onu drugu u početku: postoji snažna emocionalna privlačnost, fizička strast, osećaj deja vu-a ili telepatska i empatska povezanost, kao i ono : Ja ZNAM da moram biti sa ovom osobom. Jednostavno, to osećam celim bićem». Ako tako postupite, a ne radi se o takvoj vrsti odnosa, onda ćete sebi nametnuti dosta bola u srcu. Treba istaći da prijateljske srodne duše nisu opsesivne niti agresivne jedna prema drugoj.
Koncept blizanačke duše nije novi. Platon ga je opisao još prije 2500 godina. Evo odlomka: «...i kad jedno od njih susretne drugu polovinu, ustvari polovinu samog sebe, taj par je onda izgubljen u veličini ljubavi i prijateljstvu i intimnosti toliko da jedno bez drugog neće željeti biti ni sekundu.Ako bi Hefet, sin Zeusov, upitao neki par: da li želite biti celoviti, uvek i danju i noću zajedno? Ako je to vaša želja spreman sam vas stopiti u jedno i dopustiti vam da rastete zajedno, tako da će od vas dvoje postati jedno, i nakon vaše smrti i dalje ćete biti jedno, pitam da li je to ono što želite? Nema čoveka i žene koji, kad začuše ovaj predlog, ne poželeše ovo stapanje jedno u drogome, ovo postajanje jednim umesto dvoje, što je bilo izražavanje njihove drevne potrebe. I razlog je u tome što je ljudska priroda bila prvobitno jedna i mi smo bili celoviti tako da je želja i potraga za jednotom i celovitošću nazvana ljubavlju»
Kada smo se odvojili jedno od drugog, davno nekad, duša je znala i još uvek zna da će neminovno morati usledeti spajanje sa drugom polovinom kao delom božanskog plana. Nakon te spoznaje i bolnog odvajanja duboko ukorenjena težnja za jednotom počela je da raste u svakom od nas i da čezne za ponovnim ujedinjenjem i kompeltnošću koju je imala nekada davno. Samo jedna polovina u celom univerzumu može zadovoljiti tu težnju. Kao rezultat, mi neprekidno tražimo našeg blizanca. Ali želja za ujedinjenjem ne staje ovde...i to duša takodje shvata. Ono što duša zaista želi nije samo ponovno ujedinjenje sa samom sobom, nego prvobitno osećanje jednote koju je imala sa Izvorom na samome početku. Ovo čeznuće za «prvom intimom» neće stati sve dok ne bude u potpunosti zadovoljeno. Imamo vremena koliko god želimo da se to desi, a i to će se na kraju sigurno desiti.
Platon nije jedini koji je dao uvide u odnose između blizanačkih duša. Duhovnost sufija od prije 800 godina također govori o tome:«...Iz originalnohg jedinstva bića postoji fragment i razdvajanje bića u zadnjoj fazi biće se deli iz jedne duše u dvije. I posledično tome, ljubav je potraga svake od polovica da nađe onu drugu polovicu na zemlji ili nebesima...» Edgar Cayce, čuveni «spavajući prorok» govorio je o srodnim dušama i blizanačkim dušama. On je objasnio kako su na početku muško i žensko bili jedno. U njegovom historijskom opisu Atlantide, Cayce kaže da je pre više stotina hiljada godina...tamo u Atlantidi živeo jedan Amillius, koji je prvi zabeležio odvajanja bića koji su nastanjivali zemljinu sferu ili plan postojanja u muško i žensko kao odvojene jedinke. St. Žermen kaže ovako: Blizanački plamenovi su indentičan rezonantni odjek iste frekvencije u različitim energetskim telima (muško-ženskim). U energetskoj esenciji tvog blizanačkog para leži određena specifična frekvencija koja je zaista indentična sa frekvencijom u samom tebi...to su indentične frekvencije koje postoje u telima različitog spola i to mi zovemo blizanačkim plamenovima. Doživljavajući svesnost u sebi samom, voleći bezuslovno ono što ti jesi i bivajući u svojoj stvarnosti u ovom vremenu, stvara se rezonancija u tvom biću koja privlači identičnu suštinu u suprotnom telu energije iste duše. Ona zove i stapa se sa tvojom energijom i ti se stapaš s njom»
Koja je najvažnija polazna tačka za ujedinjenje blizanačkih plamenova? Kako se mi pripremamo za to? To počinje sa željom da volimo sebe i druge bez ikakvih uslova i bez sudova i ocenjivanja ljudi i sebe. Iako je želja početna tačka, ona nije dovoljna. Osoba mora živeti, odnosno svoju želju pretočiti u svakodnevni život što je više moguće. I ako ti naši napori da svoju istinu živimo ne budu na nivou majstora, mi moramo već dobro zagaziti u to ili će naš odnos s drugom polovinom ispaštati. Ukratko, neuslovljena ljubav je čarobni sastojak za izgradnju odnosa sa blizanačkim plamenom. Ako se dve duše žele ponovno ujediniti i onda imati odnos koji je od značaja oboje moraju biti duhovno spremni za to. Tada Univerzum će stvoriti specijalnu silu neophodnu da bi ih se dovelo jedno drugom u određenom momentu u životu. Međutim, potraga za onim drugim uvek mora početi kao potrga za samim sobom. Svako mora otkriti svoju vlastitu duhovnu prirodu i potencijal ...i učiniti što najbolje može da taj potencijal živi svakodnevno.
Preuzeto sa: duhovna izgradnja
Povratak
Ko zna (ah niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti - velim,
Ali ja ne znam, da li da je želim,
ili ne želim.
U moru života, što vječito kipi,
Što vječito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Možda iste kapi -
I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem,
Jedna vječnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naći
Neka ista usta.
Možda ćeš se jednom uveče pojavit
Prekrasna u plavom,
Ne sluteći, da si svoju svjetlost lila
Mojom davnom javom,
I ja, koji pišem srcem punim tebe
Ove čudne rime,
Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti,
Niti tvoje ime!
Pa ako i duša u tome trenutku
Svoje uho napne,
Sigurnim će glasom zaglušiti razum
Sve, što slutnja šapne;
Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom
Poglédat ko stranci,
Bez imalo svijesti, koliko nas vežu
Neki stari lanci.
No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće
Ko sunce u krugu,
I nosi nam opet ono, što je bilo;
I radost, i tugu.
I sinut će oči, naći će se ruke,
A srca se dići -
I slijepi za stope bivšega života
Njima ćemo ići.
Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti - velim,
Ali ja ne znam, da li da je želim,
Ili ne želim.
Dobriša Cesarić
Ko zna (ah niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti - velim,
Ali ja ne znam, da li da je želim,
ili ne želim.
U moru života, što vječito kipi,
Što vječito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Možda iste kapi -
I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem,
Jedna vječnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naći
Neka ista usta.
Možda ćeš se jednom uveče pojavit
Prekrasna u plavom,
Ne sluteći, da si svoju svjetlost lila
Mojom davnom javom,
I ja, koji pišem srcem punim tebe
Ove čudne rime,
Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti,
Niti tvoje ime!
Pa ako i duša u tome trenutku
Svoje uho napne,
Sigurnim će glasom zaglušiti razum
Sve, što slutnja šapne;
Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom
Poglédat ko stranci,
Bez imalo svijesti, koliko nas vežu
Neki stari lanci.
No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće
Ko sunce u krugu,
I nosi nam opet ono, što je bilo;
I radost, i tugu.
I sinut će oči, naći će se ruke,
A srca se dići -
I slijepi za stope bivšega života
Njima ćemo ići.
Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti - velim,
Ali ja ne znam, da li da je želim,
Ili ne želim.
Dobriša Cesarić
