Vrijeme ne postoji...
Prevela i uredila: Ljubica Šaran
Matrix World Popsci Astrofizičar Adam Frank je u novoj knjizi pomiješao kozmologiju s čovječanstvom. Kako naše razumijevanje univerzuma i kozmičkog vremena utječe na naše svakodnevne živote? Naročito ako znamo da je vrijeme iluzija. „Pobunjenici“ koji se bore protiv teorije Velikog Praska, se uglavnom pokušavaju uhvatiti u koštac s konceptom vremena. Oni su filozofi koliko su i kozmolozi – nezadovoljni s „Velikim Praskom“ (engl: Big Bang. Op. ur.), neimpresionirani teorijom struna i neuvjereni u teoriju o multiverzumima. Julian Barbour, britanski fizičar, autor i veliki zagovornik ideje fizike u kojoj ne postoji vrijeme (Onako kako ga mi percipiramo. Op. ur.), je jedan od takvih pobunjenika i dolazi iz redova akademskog svijeta. Julian Barbour tvrdi da je rješenje problema vremena u fizici i kozmologiji vrlo jednostavno i radikalno: vrijeme ne postoji. Barbour je rekao: „Pokušate li uhvatiti vrijeme uvijek će vam iskliznuti iz ruka. Ljudi su sigurni da vrijeme postoji, no ne mogu ga uhvatiti. Smatram da je to tako jer vrijeme uopće ne postoji.“ Barbour o ovim stvarima govori s razoružavajućim engleskim šarmom iza kojeg se nazire željezna volja i uvjerenje u njegovu znanost. Njegova ekstremna perspektiva dolazi iz godina proučavanja same srži klasične i kvantne fizike. Isaac Newton je smatrao da je vrijeme rijeka koja ravnomjerno teče svugdje. Einstein je doveo u pitanje ovu pretpostavku kada je ujedinio prostor i vrijeme u jedan 4-D entitet. No čak ni Eisntein (O čijim smo pogreškama i plagijatima pisali ovdje. Op. Ur.) nije uspio osporiti mjerenje vremena kao nešto što teče (prolazi). Po Barbourovom stajalištu, pitanje bi se trebalo postaviti potpuno drugačije, točnije trebali bi shvatiti kako promjena osigurava iluziju vremena. Kanalizirajući duh Parmenidesa, Barbour vidi svaki pojedini trenutak kao potpunu cjelinu koja postoji po svojim vlastitim zakonitostima. On te trenutke naziva „SADA.“ Barbour je rekao: „Kako živimo, čini nam se da se krećemo kroz nastavke niza „SADA,“ pitanje koje bi mi trebali postaviti je što su zapravo ti „SADA“? |
|
Za Barboura svako sada je aranžman svega u univerzumu:
„Mi imamo snažnu impresiju da sve oko nas ima definitivnu poziciju i odnose između sebe. Ja nastojim prebaciti u apstraktno sve što ne možemo vidjeti (direktno ili indirektno) i jednostavno želim održati ideju da mnogo različitih stvari koegzistira odjednom. Jednostavno rečeno to je „SADA“, ni manje ni više.“
Barbourovi se sada mogu zamisliti kao listovi novele koje je netko istrgao iz korica i nemarno ih razbacao na pod. Svaki list postoji kao neovisni entitet bez vremena, točnije postoje izvan vremena. Aranžiranje stranica po nekom posebnom redu i listanje po njima korak po korak, otkriva priču. Pa ipak, bez obzira kako su stranice poredane, svaka je stranica kompletna i neovisna. Zbog toga Barbour navodi:
„Mačka koja skače nije ista mačka koja je već doskočila.“
Za Barboura je fizika realnosti je fizika tih SADA koji se događaju kao cjeline. Ne postoje prošli trenuci koji plove u buduće trenutke. Umjesto toga, sve moguće različite konfiguracije univerzuma, sve moguće lokacije svakog atoma u cijeloj kreaciji, postoje simultano. Barbourovi SADA svi postoje odjednom u velikom Platonovom domenu koji postoji kompletan i apsolutan bez vremena.
Komentar Matrix Worlda:
U zadnje vrijeme mnogi metafizičari sve više zagovaraju postojanje proširene sadašnjosti (Barbourovih SADA) i nelokalnog svemira, što bi uvelike objasnilo neobjašnjive fenomene poput: divinacije, predviđanja, viđenja i liječenja na daljinu, itd.
Barbour dalje objašnjava:
„Najviše me intrigira da skup svih mogućih SADA ima vrlo specijalnu strukturu. To možete zamisliti kao krajolik u prirodi. Svaka točka krajobraza je SADA i taj krajobraz – zemlju, nazivam Platonia, jer je bezvremenska i kreirana pod perfektnim matematičkim zakonitostima.“
Pitanje „prije“ Velikog Praska, nikada ne dolazi na dnevni red Barbourovih ispitivanja, jer kozmologija nema vremena. Sve što postoji je krajobraz konfiguracija, krajobraz postoji SADA.
„Platonia je prava arena univerzuma, njena struktura ima dubokog utjecaja na sve što se događa u fizici, bez obzira je li riječ o klasičnoj fizici ili kvantnoj fizici, sve je povezano i izvire iz Platonie.“
Za Barboura, Veliki Prasak nije eksplozija u dalekoj prošlosti, to je samo specijalno mjesto u Platonii, teren Velikog Praska je neovisan od SADA.
Naša iluzija prošlosti nastaje jer svako sada u Platonii sadrži objekte koji se u Barbourovom jeziku nazivaju „zapisi.“
„Jedini dokaz koji mi imamo o prošlom tjednu je naše sjećanje, no sjećanje dolazi iz stabilne strukture neurona u našem sadašnjem mozgu. Jedini dokaz o prošlosti planete su fosili i stijene. Ali ovo su stabilne strukture u formi aranžiranoj unutar minerala koje mi ispitujemo u sadašnjosti. Stvar je u tome da mi jedino imamo ove zapise, i mi jedino imamo u ovom SADA.”
Barbourova teorija objašnjava postojanje tih zapisa kroz relacije između SADA i Platonie. Neki od SADA su povezani s drugim krajobrazima Platonie iako oni nastaju simultano. Te poveznice nam daju privid zapisa da se oni redaju u nekakvom linearnom redu po sekvencama od prošlosti ka budućnosti. Unatoč tom prividu, stvaran protok vremena od jednog SADA ka drugom SADA se nigdje ne može naći.
Komentar Matrix Worlda:
Priznajemo da je ovo jedno od najboljih objašnjenja privida protoka vremena koje Homo Sapiens ima u trećem denzitetu. Vjerojatno će mnogima ovakvo objašnjenje biti iznimno zbunjujuće ili možda čak i uvredljivo, no zapitajmo se na trenutak koliko bi zapravo znanost mogla postići i kakav napredak bi mogli ostvariti da prihvatimo našu iluziju vremena?
Barbour nastavlja:
„Razmišljajte o integralima, svaki integral postoji simultano. No neki od integrala su povezane strukture, kao niz svih primarnih brojeva ili brojeva koje nastaju u Fibonaccijevom nizu.“
Broj 3 ne nastaje u prošlosti broja 5, isto kao što mačka koja skače sa stola ne nastaje u prošlosti od SADA, niti se ona ponovo stvara nakon što doskoči na tlo.
Prošlost i budućnost, početak i kraj jednostavno nestaju u Barbourovoj fizici. I nemojte se prevariti Barbour stvara fiziku:
„Znam da je ova ideja šokantna, no njezinim shvaćanjem bi mogli stvoriti predviđanja i zapravo objasniti svijet.“
Barbour je sa svojim suradnicima objavio seriju znanstvenih radova u kojima dokazuje kako relativnost kvantne mehanike prirodno nastaje iz fizike Platonie.
Barbourov perfektni bezvremenski poredak sačinjen od SADA koji stvaraju krajobraz Platonie je najradikalnija solucija zagonetke iz prošlosti. No njegova smjelost otkriva alternativnu rutu od ovog čudnog trenutka u povijesti znanosti. U eri u kojoj je potraga za kvantnom gravitacijom ima multiplicirane dimenzije, dok je otkriće tamne energije prisililo kozmologe da ponovno sjednu za svoje radne stolove i krenu iz početka, čini se da su sve fundamentalne ideje iz prošlosti pale u vodu. Barbour je spreman krenuti još jedan korak „nazad“ i njegovu kovanicu „vrijeme ne postoji“ preobraziti u osnovni odgovor na pitanje: „Koliko je sati?“.
Čitali ste izvatke iz knjige Adama Franka pod nazivom: About Time: Cosmology and Culture at the Twilight of the Big Bang, koju od sada možete kupiti na tržištu. Izvaci u ovome tekstu su iz poglavlja pod nazivom: “The End of Beginnings and the End of Time,” u kojemu se diskutira o radikalnim alternativama na teoriju Velikog Praska.
„Mi imamo snažnu impresiju da sve oko nas ima definitivnu poziciju i odnose između sebe. Ja nastojim prebaciti u apstraktno sve što ne možemo vidjeti (direktno ili indirektno) i jednostavno želim održati ideju da mnogo različitih stvari koegzistira odjednom. Jednostavno rečeno to je „SADA“, ni manje ni više.“
Barbourovi se sada mogu zamisliti kao listovi novele koje je netko istrgao iz korica i nemarno ih razbacao na pod. Svaki list postoji kao neovisni entitet bez vremena, točnije postoje izvan vremena. Aranžiranje stranica po nekom posebnom redu i listanje po njima korak po korak, otkriva priču. Pa ipak, bez obzira kako su stranice poredane, svaka je stranica kompletna i neovisna. Zbog toga Barbour navodi:
„Mačka koja skače nije ista mačka koja je već doskočila.“
Za Barboura je fizika realnosti je fizika tih SADA koji se događaju kao cjeline. Ne postoje prošli trenuci koji plove u buduće trenutke. Umjesto toga, sve moguće različite konfiguracije univerzuma, sve moguće lokacije svakog atoma u cijeloj kreaciji, postoje simultano. Barbourovi SADA svi postoje odjednom u velikom Platonovom domenu koji postoji kompletan i apsolutan bez vremena.
Komentar Matrix Worlda:
U zadnje vrijeme mnogi metafizičari sve više zagovaraju postojanje proširene sadašnjosti (Barbourovih SADA) i nelokalnog svemira, što bi uvelike objasnilo neobjašnjive fenomene poput: divinacije, predviđanja, viđenja i liječenja na daljinu, itd.
Barbour dalje objašnjava:
„Najviše me intrigira da skup svih mogućih SADA ima vrlo specijalnu strukturu. To možete zamisliti kao krajolik u prirodi. Svaka točka krajobraza je SADA i taj krajobraz – zemlju, nazivam Platonia, jer je bezvremenska i kreirana pod perfektnim matematičkim zakonitostima.“
Pitanje „prije“ Velikog Praska, nikada ne dolazi na dnevni red Barbourovih ispitivanja, jer kozmologija nema vremena. Sve što postoji je krajobraz konfiguracija, krajobraz postoji SADA.
„Platonia je prava arena univerzuma, njena struktura ima dubokog utjecaja na sve što se događa u fizici, bez obzira je li riječ o klasičnoj fizici ili kvantnoj fizici, sve je povezano i izvire iz Platonie.“
Za Barboura, Veliki Prasak nije eksplozija u dalekoj prošlosti, to je samo specijalno mjesto u Platonii, teren Velikog Praska je neovisan od SADA.
Naša iluzija prošlosti nastaje jer svako sada u Platonii sadrži objekte koji se u Barbourovom jeziku nazivaju „zapisi.“
„Jedini dokaz koji mi imamo o prošlom tjednu je naše sjećanje, no sjećanje dolazi iz stabilne strukture neurona u našem sadašnjem mozgu. Jedini dokaz o prošlosti planete su fosili i stijene. Ali ovo su stabilne strukture u formi aranžiranoj unutar minerala koje mi ispitujemo u sadašnjosti. Stvar je u tome da mi jedino imamo ove zapise, i mi jedino imamo u ovom SADA.”
Barbourova teorija objašnjava postojanje tih zapisa kroz relacije između SADA i Platonie. Neki od SADA su povezani s drugim krajobrazima Platonie iako oni nastaju simultano. Te poveznice nam daju privid zapisa da se oni redaju u nekakvom linearnom redu po sekvencama od prošlosti ka budućnosti. Unatoč tom prividu, stvaran protok vremena od jednog SADA ka drugom SADA se nigdje ne može naći.
Komentar Matrix Worlda:
Priznajemo da je ovo jedno od najboljih objašnjenja privida protoka vremena koje Homo Sapiens ima u trećem denzitetu. Vjerojatno će mnogima ovakvo objašnjenje biti iznimno zbunjujuće ili možda čak i uvredljivo, no zapitajmo se na trenutak koliko bi zapravo znanost mogla postići i kakav napredak bi mogli ostvariti da prihvatimo našu iluziju vremena?
Barbour nastavlja:
„Razmišljajte o integralima, svaki integral postoji simultano. No neki od integrala su povezane strukture, kao niz svih primarnih brojeva ili brojeva koje nastaju u Fibonaccijevom nizu.“
Broj 3 ne nastaje u prošlosti broja 5, isto kao što mačka koja skače sa stola ne nastaje u prošlosti od SADA, niti se ona ponovo stvara nakon što doskoči na tlo.
Prošlost i budućnost, početak i kraj jednostavno nestaju u Barbourovoj fizici. I nemojte se prevariti Barbour stvara fiziku:
„Znam da je ova ideja šokantna, no njezinim shvaćanjem bi mogli stvoriti predviđanja i zapravo objasniti svijet.“
Barbour je sa svojim suradnicima objavio seriju znanstvenih radova u kojima dokazuje kako relativnost kvantne mehanike prirodno nastaje iz fizike Platonie.
Barbourov perfektni bezvremenski poredak sačinjen od SADA koji stvaraju krajobraz Platonie je najradikalnija solucija zagonetke iz prošlosti. No njegova smjelost otkriva alternativnu rutu od ovog čudnog trenutka u povijesti znanosti. U eri u kojoj je potraga za kvantnom gravitacijom ima multiplicirane dimenzije, dok je otkriće tamne energije prisililo kozmologe da ponovno sjednu za svoje radne stolove i krenu iz početka, čini se da su sve fundamentalne ideje iz prošlosti pale u vodu. Barbour je spreman krenuti još jedan korak „nazad“ i njegovu kovanicu „vrijeme ne postoji“ preobraziti u osnovni odgovor na pitanje: „Koliko je sati?“.
Čitali ste izvatke iz knjige Adama Franka pod nazivom: About Time: Cosmology and Culture at the Twilight of the Big Bang, koju od sada možete kupiti na tržištu. Izvaci u ovome tekstu su iz poglavlja pod nazivom: “The End of Beginnings and the End of Time,” u kojemu se diskutira o radikalnim alternativama na teoriju Velikog Praska.
